Dobrodošli!
26.5.2012.
Subota
Trsatska gradina
Rijeka
Stojiš na Trsatskoj gradini, pogled ti seže preko cijele Istre, Kvarnera i Rijeke – krajevi koji od početaka vremena stvaraju priče i legende, pune mašte i zbilje. Nikad nisi siguran koje je istinito, a koje mitološko, koje je bilo prvo, a koje izmišljeno. Kokoš ili jaje? Čudnovato jaje iz kojega se liježe bazilisk, koji svojim prijetećim pogledom iz pijetlovih duplji i neuništivom snagom zmijska tijela bdije nad Gradinom i čuva je od svih nedaća koje kao valovi dolaze kroz vrijeme.
Možda čeka da uzleti, da raširi krila i odnese Gradinu negdje daleko, preko mora koje gleda ukipljen po cijele dane. Možda bi on to već davno i učinio, ali mu drugi stanovnici drevne Gradine ne dopuštaju. Možda neki Malik sjedi u dubokoj spilji ispod dvora koja, po nekima, vodi čak do Rječine, i svojim činima čuva zdanje iznad sebe ili se pak Orko vrzma prastarim zidinama i drži ih na mjestu kako bi se još dugo mogao poigravati s radoznalim turistima.
Koliko puta su se Štrige i Štriguni borili s Krsnicima u glavnoj kuli? Koliko Mora je drugovalo sa Baziliskom? Samo Štroligama i njihovom „činjenju“ možemo zahvaliti, ne samo to što nam Gradina još uvijek stoji na mjestu, već i to što nas, dok je obilazimo, ne salijeću Urečljivci, Jure Grando i Vukodlaci, što nam Divovi svih vrsta ne uzimaju mjeru, što nas iz pećine u Gradini ne dolazi poplašiti Zvicer i što nas Maglovina ne proguta kad je napuštamo u kasni noćni sat...
Ako ih ne vidimo, kako znamo da su tu? Ako ne čujemo zvuk Patuljkova krampa i fijuk strijele vilenjaka, šuljaju li se svi oni vremenom izlizanim kamenim pločama Gradine? Kako uopće svi oni izgledaju?
Za odgovor na sva ova pitanja, dragi moji, morat ćete doći na Festival Mitova i Legendi Istre i Kvarnera i sami otkriti svoje priče s Trsata...
